KRIVA
Nesumnjivo sam odustala
od snova,
sagnula glavu i pošla dalje.
Kao da sam zarasla
u polja nova,
nespremna da slušam-
ćutaću i dalje.
Neka za mnom viču
gluvi i neceli.
Kao da su išta meni dali.
Ja zakoračila sam ponovo
u taj vrtlog smeli,
koža moja morkra
pod pljuskom se pali.
Neću da znam koliko je dugo
i teško;
tražim pomilovanje za nevine!
Ja sam volela
i volela sam greškom,
no to nije neki razlog
da lepota mine!
Spremna sam da pričam
i da me sluša
pomnije nego što je ikad smeo.
Da vidi šta zaceli
kad pukne duša;
koliko je pelina sipao
a koliko hteo.
Tek ću onda naći neku livadu
ili smirnu
da zakopam svitanja siva.
Par nekih stihova, reči
i volju kivnu;
da nestanem oslobođena
iako sam kriva.