DAJEM, A NOĆ MI VRAĆA SVE
Ti si moja jednina neispisana pesma
Kad mastilo se nasumično troši.
U mom vrtu ljubavi pozlaćena česma
A na njoj kap što se nikad ne istroši.
Ti si moja orhideja u polju belih lala,
Ja znam to, jer tu mi počiva dom.
Često i previše porculana ja bih dala
Za tu lutku što prosuje nit po srcu mom.
Ti si moja jednina nepozlaćena rima;
Neokupan smislom stojiš sam nadomak sna.
I sve što je telu nekad vredelo da ima
Oka su tvoja prosta, biserna i dva.
Ti si moja nasilno prekinuta proza
Kad noć naplati svoje dugove i greške.
Čudo nije da i duša ponekad se sroza
I plače kao dete kraj drvene vrteške.
Ti si moja medom ukrašena školjka,
No reči tvoje postaše mi proste.
A ni trn ne leči to što lečila bi boljka
Kad mi tamna noć navrati u goste.
Prelepo, odlično... kakve originalne metafore, svaka čast...
When some one searches for his necessary thing, so heshe desires to be available that in detail, thus that thing is maintained over here. gefggdabadcfbedb
Very nice site! cheap goods http://ypxaieo2.com/ooovry/4.html
Very nice site! cheap goods
Very informative post.Really thank you! Awesome. dgfcfcggeedccgbd
I truly enjoy looking at on this web site , it contains superb blog posts. Heavierthanair flying machines are impossible. by Lord Kelvin. ffedeebgebedgfcg
Great blog! I am loving it!! Will come back again. I am taking your feeds also adcedecdcgfgbddg