Smeju nam se

Ova je pesma posvecena osobi koju sam najvise na svetu volela, a izgubila je zbog pogresnih ljudi i njihovog licemerja. Nadam se da je nikada nece procitati niti da ce mu iko reci da sam je ikada napisala, jer tako ce znati koliko patim i koliki bes spava duboko u meni. Mogu da priznam, ali ne i sebi, da ni za kim vise suza nisam prolila i da se nikada vise nisam pokajala nego sada. Ali na moju stetu, i na ko zna ciju korist, i ova se pesma isplela polagano u mojoj glavi punoj kojestarija; pa je vreme da je konacno i napisem:

Smeju nam se neki bezobzirni ljudi

ciji je lazan zivot zasenio um normalnih

i prevazisao granice kukavicluka.

 (Dalje)