Još jedna bitka za dobijen rat.
Mrtvi jezici kreću u boj.
Užegla koplja presecaju vrat.
Na sve strane čičak i gnoj.
U gluvo doba upaljen svet.
Nad kandilom poslednje molitve krik.
Kome kapuljača a kome cvet,
Skrivenih lica anđeli krpe zlu nit.
Odzvanja močvara, korak u marš.
Zlatna truba svira za stroj.
Izviru duše i pevaju falš-
Na reveru krv i osobni broj.
Jedan za drugim, ka ničem svi.
Za njima rađa se trulež i jad.
Na vrhu drveća osveta zri.
Na dnu trava osetan pad.
Još jedna bitka za dobijen rat.
Još milion smrti na pragu.
Tačno u ponoć zastaje sat,
Nevina pluća udišu vlagu.
Sa stola spisi gore u psovki.
Za svaki nalet treba im volje.
Svi leptiri u mišolovki
Čekaju da dođe nešto bolje.
Poslednje reči ne pamti zora.
Tuku se poznanici u navali.
Sve je to bilo, jer tako mora,
I sve nestalo dok smo mi spavali.
A budno oko ne žali mrtve.
Poneka suza s razlogom lije.
No noć ko ova ne bira žrtve,
Pa i u nama bojeve bije.
Kad se presoli, i ona se stiša.
Spavaju ljuti nemirnim snom.
Pa sve polako opere kiša,
Da sumnje ostanu negde pod zemljom.