V
Published on 02/02,2011
Pitaš me šta osećam...Kažeš da nisam u redu...Pusti me.Ja ne plačem.Ne zato što mi se ne plače,Već zato što nemam kuda.Bojim se da ako krenem,Izleteče odvratne stvari.Sav gnoj iz rana zaraslih,Iz srca celog;I neće stati.Mirisaće svuda.Videće svako meni stranTu jad.Videće da osmehNekad nije čak ni grč usana,Ni trzaj pora.I nije me briga ako neko drugi,Neko ko nije ti,Neko ko me ne voli,Vidi sve to.Bojim se da ćeš baš ti videtiI otići.Zato me ne pitaj kad se ne mora.Ne moraš znati baš svaki detalj,Baš svaki sat,Baš svaku laž.Teško je kad samo ćutiš,A urlao bi poput grešnika.Pišeš nekakve rime bez smisla...I ni u jednoj ne prepoznaješ seKao što nekada jesi,Jer više nisu tvoje.To piše neko drugi,Neka osoba bez likaKoja u tebi samo živi;I tera te da dišešOnda kada ni disanje nema ukusa,Već otvara zarasle grudi.