EKSER U ZIDU
E, a sad ću da lupam gluposti.
Bio jednom jedan ekser na jednom praznom zidu u jednoj školi. I nekako je nastavniku palo na pamet da baš o njemu zada temu na pismenom, jednu jedinu i nadasve ozbiljnu o kojoj je svako morao da napiše barem dve stranice. Ja sam bila izuzetak. Ja sam morala da napišem tri. A šta bih pisala o njemu?
Bio je kao i svaki drugi ekser. Zakucan uspravno, virio nekih centimetar i po, sa strane korodirao a odozgo bio izglancan kao nov. I bio je na sred desne polovine kajsijastog zida, tačno metar od vrata i metar od table. Posmatrala sam ga pola sata. A onda skoro ceo sat pisala. Kako je opšte poznato da se zidovi u našim školama kreče svake druge prestupne godine, primetila sam oko njega tri pravougaone površine različitih nijansi. Jedna je bila skoro iste nijanse kao prljavi zid, najveća, i kao kroz maglu sna se sećam da je do pre nedelju dana na njoj visila slika nekog pesnika. Onda se razpoznavala i druga, nešto manja i bleđa površina, prošarana paučinom. I najjasnija i najmanja treća; trag slike koja je generacijama bila tu, oko koje je najverovatnije krečeno sve ove godine da se ne bi oštetila skidanjem, i koja se tu najverovatnije i raspala. Njeno postolje bilo je belo, na ivicama obojeno stegnutom prašinom, i baš ona najdublja brazda na ekseru-mislim da je bila njena.
I kada malo bolje razmislim, pa to uopšte nije mala stvar. Taj mali ekser, ko zna koliko godina star, video je i saznao više nego bilo koji profesor koji je prošao ovim hodnicima. Dočekivao je i ispraćao generacije, gledao njihove uspone i padove. I sve to vreme imao je tu jednu sliku da ih sa njom deli. I on je sam znao da ništa nije večno. Možda mu je sad krivo što je trajao malo duže. Možda da je trajao isto toliko koliko i slika, na istom tom zidu, ne bi dočekao dan da ga đaci i nastavnici izvrću ruglu pišući kojekakve gluposti o njegovoj malenkosti. I kad bi mogao, tog trenutka bi sam šišao odatle, samo da ne sluša uspele i neuspele radove na temu.
A možda je to samo običan ekser, i nema nikakvu istoriju, već samo visi tu dok ga zaobilaze i pogledom i valjkom.
Kako god bilo, ispišem ja sve ovo i dobijem keca.
Ko je ovde lud, ostalo je pitanje, dok sam ja i vežbanku i ekser u njoj spaljivala na tihoj vatri.