II
Published on 11/24,2010
Želim da ova kiša koja padaNe guli moju kožuOstavljajući tvoje tragove svuda.Ja samo u jedan deo ovog gradaNe zalazim. Al sad kad moguOtićiću ogoljena u žarište bluda.Tamo znam kako da te nađem.Ti si iza vrata na kojima piše BOLU ulici zvanoj NEISTINA.Samo trebam da skupih hrabrost i krenemI opet smo tu. Ti ja i probojMilion uvreda. Milion jasmina.Tamo su te skrili tvoj brat ĐavoI moj drug Anđeo,A ostavili Samoću da me čuva.I idem po kiši tebi pravoKoliko god da boli... Jer i ti si hteoDa naša Nada ostane gluva.Nek lije kiša, nek otpadne i moja koža.Izrašće nova, koža mandarineKoja će nositi miris mog pada.Ni malo lenja, ni malo stroža,Odustajući od tebe i tvoje margine,Nazirem sunce. Spremno je da strada...
zanimljivo a neznam cak ni sta je
Ne znam cak ni ja, valjda momenat zaljenja za necim... xD