I

Published on 11/13,2010

 

  • Razmišljati  o tome...
  • Zašto  bih nakog tolikog vremena?
  • Neke  su stvari ostale zakopane
  • Daleko  u gradu koji još spava,
  • Ine postoji više u sećanju mome.
  • Možda  poneko ime ulice ili broj stana,
  • Ali  ničeg više ni sličnog na dane
  • Osuđene  na ponor zaborava.
  • Mislila  sam o tome dugo,
  • Plakala  i klela sve što se zbilo
  • I  na kraju ga pustila da ode.
  • Ponos  mi bio bitniji od srca.
  • Rado  se setim, nasmejem s tugom
  • I  spustim pogled dole u krilo
  • Jer  znam da od mutne vode
  • Ni  klica ne može biti čista.
  • Nakon  toliko godina sedim
  • I  gledam te stare slike...
  • Iz  očiju izbija sjaj, prelepi stisi.
  • I  znam koliko srećna sam bila.
  • Sad  nisam srećna, i sa tim živim
  • Ne  tragajući više za ljubavne poklike;
  • Jer  ljubav u meni samo su misli
  • Na  prošle dane u plamenu sivila.
  • Al  rekoh, nek stoje tu u računaru
  • Da  sete me da živo sam biće
  • Ispod  te kore poraza i smeha
  • Što  stalno žulja ostatke od duše.
  • Da  ako ponovo oživim u žaru
  • Taj  novi sjaj bude veći od te siće
  • Koja  mi nekad značila pola sveta,
  • A  sad samo stoji u kapima kiše

 


Comments

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me